BRODOVI POD PALJBOM
Hrvatski pomorac vratio se iz Perzijskog zaljeva: "Stvarnost je puno gora nego u vijestima. Ne možeš se nigdje sakriti"

Hrvatski drugi časnik palube na trgovačkom brodu inozemne zastave Tomislav Tadić iz okolice Splita vratio se kući iz Perzijskog zaljeva i posvjedočio o teškim uvjetima života i rada pomoraca koji su "zapeli" na brodovima oko Hormuškog zaljeva
Prema podacima Nevena Melvana, tajnika Sindikata pomoraca, samo u Perzijskom zaljevu je trenutačno oko 3000 brodova, a na njima su 183 hrvatska pomorca.
"Vratio sam se u četvrtak navečer i sretan sam zbog toga. No, i dalje mi se stalno 'po glavi motaju' oni pomorci koji su ostali dolje, odnosno u Perzijskom zaljevu, Hormuzu i koji i dalje proživljavaju ratne strahote. To će biti, ako već i nije, jedna velika humanitarna kriza. Tko zna imaju li hrane, vode i kakvi su im uvjeti na brodu. Ako nisu ukrcali vodu prije ratnih djelovanja, ne znam kako mogu preživjeti, jer ne mogu nigdje 'tankati' vodu", istaknuo je pomorac Tadić.
Kad je počeo rat u Zaljevu, brod dužine 183 metra, na kojem je plovio, nalazio se na unutarnjem sidrištu u blizini obale Kuvajta i čekao je ukrcaj tereta, odnosno radio je transfere tereta između rafinerija. Bio je jedini Hrvat na tom plovilu.
"Iran najavi svaki napad, ali.."
"Naš brod je prošao Hormuz nedugo prije početka ratnih djelovanja. Nakon 12 sati, od kada smo mi prošli kroz Hormuz, počeo je rat. Do Kuvajta su nam trebala dva dana plovidbe. Kako je bilo na sidru? Opasno, neizvjesno i vrlo neugodno. No, morate znati da Iranci najavljuju kada će gađati neki dio. Oni pošalju obavijest da će na neko područje ispaliti projektile i dronove i traže da se ljudi evakuiraju. Nakon 15-20 minuta od takve obavijesti dolijeću projektili, a nakon nekog vremena i dronovi. I tako bude pet-šest puta u roku od 24 sata", ispričao je Tadić u razgovoru s novinarom Slobodne Dalmacije.

Vijesti koje se mogu gledati, kako kaže, nemaju veze sa stvarnim stanjem na terenu.
"Je, puno se stvarnost razlikuje od vijesti u medijima. Stvarnost je puno gora. Kada si u gvardiji (brodska straža) na mostu, ne možeš se nigdje sakriti. U opasnosti si od direktnog pogotka, ali i od pada neeksplodiranog drona po nadgrađu zapovjedničkog mosta. Dva mjeseca sam bio na brodu (ugovor je bio tri mjeseca) i odlučio sam se iskrcati", kaže Tomislav.
Pri povratku su mu pomogli hrvatsko veleposlanstvo u Kuvajtu i Sindikat pomoraca, a iskrcao se s broda jer je rizik po život smatrao prevelikim.
"Noć je posebno dramatična"
Sukob kojemu je Tomislav svjedočio traje dan-noć, po sat vremena, pa onda budu prekidi od sat vremena. Dodaje i da se to ni sa čime što je vidio u pomorskoj karijeri ne može mjeriti.
"Rat se vodi sat vremena, tada lete dronovi, projektili, rakete i jasno se vidi kako te projektile gađa proturaketni sustav. Sve je jako dramatično, zaista kao u nekom filmu ili nekoj videoigri, samo što je ovo stvarna situacija.
Onda u jednom trenutku sve prestane, bude neko primirje od sat vremena, pa sve ispočetka. Noć je posebno dramatična, kad padne mrak jasno se vidi kako protuzračna obrana 'para' nebo i čuje se jako puno eksplozija i jasno se vide bljeskovi, kako na nebu, tako i na zemlji", zaključio je pomorac Tadić.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare